Mala Tajna - Veliko Blago

Novi Dan Nova Nafaka


16.01.2015.

Oj Kozaro, Oj Kozaro, moja gusta šumo:

Tetka Rifka je bila udata u najljepse selo pokraj Prijedora- Ćela. Ćela se stopila sa Kozarom zbog silnih snjegova I vjetrova koji bi bjesomucno urlali sa nje po citavu zimu. Do Ćela je bilvaktile vodio jedan masinski most kojeg se dobro sjecam jer me otac rahmetli preko njega hejbet puta prenio kad mi noge iznemognu hodati. Nikad nije rekao ne ili ne mogu vec bi me pokupio u naramak I tako sve do Rifkine kuce.

Zima u Potkozarju bude tolika da puca srce dok nos pomolis napolje ali se narod I dalje obilazio I sijelijo po kucama grijuci se uz Smederevac. Zimi bi tetka sermiju rano namirila I spremila se da doceka goste ili da ode u goste. Tu sam prvi put otisla kod hodze koji je [tada] imao dvije zene I ogromni nagizdani kavez za papagaje sa pocasnim mjestom u dnevnoj sobi. Mozete zamisliti sta je meni od ovo dvoje [tada] bilo zanimljivije. Taj je hodza poznat, I ostao, po tome da ga se I sam sejtan boji pa sta je kome trebalo da se ‘sredi’ njemu se obracalo. Vazda kazem da bi bilo interesantno procitati njegovu biografiju. Izmedju tetkine I komsijske kuce bila je ziva ograda od ribizle duz citavog dvorista. Iako je zivicu originalno posadio komsija, svi su je brali kad dospije za berbu. Zbog ove ribizle sam voljela otici kod komsije jer se obavezno sluzio ili sok ili slatko od iste. Sjecam se da se u dnevnoj sobi kod komsija nalazio jedan ogroman sto I cetiri jednako ogromne stolice tapacirane u zelenom plisu. Ja sam voljela sjesti na te ogromne stolice jer mi se cinilo da sam vise vazna kad se posadim na jednu od njih.

Jednog julskog dana, a sjecam se tacno jer je bilo dan-dva pred moj rodjendan, tetka I ja smo se nasle kod ovih istih komsija na kafi. Taj dan sam uspjela napraviti gareta za deset dobrih ljudi. Iscupala sam im telefon iz zida—nema svrhe objasnjavati kako I zasto. Vjerujte mi. Takodjer sam zaglavila nogu u jednu od tih stolica dok su tetka I komsinica kahvenisale. Da sam zaglavila nogu u sipke od stolice sam tek shvatila kad je tetka rekla “Hajmo kuci”. Leden me znoj oblio, matere mi, I sve je u meni na trenutak zakazalo. Naravno da nikom nisam rekla za telefon, to su I onako saznali ubrzo nakon sto smo otisli kuci a kad vas od komsija dijeli samo zivica od ribizle nije im bio veliki zahmet doci da upitaju da nisam slucajno ja krivac za telefon. Shvatite da su imali telefon na tipke I da sam pomahnitala igrajuci se sa njim. Ipak su to bile '80 kada je telefon na tipke dolazio kao bonus u kutiji od faksa i za mene je to bio vrhunac ljudske inteligencije. Naravno da sam poricala moju krivicu kao sto je hudnjak Juda porekao Isusa ali ne lezi vraze, ko jos vjeruje curetini kojoj se noga zaglavi u stolicu. A nije pomoglo ni to sto sam komsinicu, u vise navrata, pitala da li je njihov telefon dosao uz kutiju faksa. Sve je to bilo popraceno uz Rifkino tobe jarabi, tobe estakvirula.

Helem nejse, danas mi se noga zaglavila u stolicu jer jos nikad nisam naucila da je ne treba gurati tamo gdje joj nije mjesto. Leden me znoj oblio, Isusa mi.
Mala Tajna -  Veliko Blago
<< 01/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Old Age Musings:
"Alen Islamovic je Hemingvej!" mamina konstatacija o danasnjim stihoklepcima u poredjenju sa Islamovicem.


Posjetim:

Sevdah za Dusu
Mam x 2
Mama x 2
Mami x 2
Mamija x 2

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
102441

Powered by Blogger.ba