Mala Tajna - Veliko Blago

Novi Dan Nova Nafaka


05.11.2013.

O Voljenima:

Sa jucerasnjim aksamom nastupila je Islamska Nova Godina, tj. Hidzretska Nova Godina. Sretna i bericetna neka vam je! Takodjer, jucer su se poklopile 3 nove godine: hinduska (Hindu) Nova Godina 2070, dzainiska ( Jains/Jainism) godina 2540 i hidzretska godina 1435. Eh, drago mi je da sam ovo smakla sa svoga srca. Aj sad razlaz.

 

 

 

 

 

 

Nedostajaliste mi svi a posto sam danas u nekom totalnom sentisu latih se tastature. Pravila sam jedno jednostavno jelo koje svi ukucani vole a koje me bas podsjeca na meni dragu strinu, oliti amidzinicu. Strina je bila blaga poput Nelsona Mandele a razborita i promucurna ko Hilari Klinton. Imala je svega cetiri razreda osnovne skole ali je znala citati, pisati a najbolje su joj isle brojke. Cak i nepismeni ljudi znaju da broje i racunaju. Nepismena djeca koja prodaju djevreke/novine/grickalice/dzidze po Juznoj Americi imaju njima svojstven sistem racunanja tako da ih niko nemoze prevariti…a kusur uredno vracaju i to u bobu tacan (citala neku studiju o ovome prije mnogo godina i ostala odusevljena). Seljacka matematika (a i politika) je jako istancana a ova moja strina je upravljala I jednom I drugom kao konjskim kajasima. Ova strina je kuhala nenormalno dobro. Njen je solac grah bio ukusniji nego onaj sa mesom. Njena je sutlija bila toliko kremasta da je izazivala vapaj na vec prvi zalogaj. U mater bi se zakuno ko proba njenu pitu od jabuka da jede baklavu. Allahami, tako je dobra bila! Njene pecene cufte od teletine su tako krckale mislim da bi im Rocco Dispirito I njegova nonna pozavidjeli. Pitu je razvlacila po starinski, cuceci, iz jedne kore preko citave zastrte sobe bez iti jedne rupice u tijestu od koje bi onda napravila par razlicitih pita. Meni se evo noge oduzese samo kad pomislim na to.

 

Ova strina je takodjer imala izniman ukus za salu. Pitala bi me uvijek :”Sladjo duso, pusis li?” a kad joj ja odgovorim ne, ona bi rekla “Ni ja nepusim!” pa bi bacila kutiju sa sve cigarama iza ledja. Onda bi se digla I rekla “Ipak, trebaju mi” I otisla da ih pokupi. Nakon toga bi nasljedio moj glasan kikot. Bila sam tada jako sretna. Da me je neko prikopcao na neki metar koji mjeri srecu otisle bi mu kazaljke. Ovu sam strinu zvala jedne prilike da mi da gorespomenuti recept za cuftice sa teletinom I nije se sjecala. Pitala sam je I za recept za pohovanu piletinu koju je samo pohovala brasnom I jajetom zatim pekla (ovo se sjecam gledajuci nju…pokusala sam praviti I ispalo je nikakovo). Niti toga se nije sjecala. Meni nesto bilo krivo jer sam bila vise nego 100% ubjedjena da mi nece namjerno da kaze recept. Niko od nas tada nije znao da je strina imala rak mozga koji je prouzrokovao dosta bizarnog ponasanje kod nje dok smo mi sve to pripisivali godinama. Dakako, sve joj oprastam. Ali sebi nikako nemogu oprostiti zasto je ranije nisam pitala za te neke recepte pa zapisala da imam i da ih koristim.   

 

Danas sam pohovala pileca prsa ala Strina I sa nekim sitnim izmjenama dobila sam ukusno jelo….ali nikako ono njezino. U svakom slucaju obavezno preporucam ;-)

 

Potrebno:

- I do kila bijelog pileceg mesa istanjenog sa cekicem (kod mene ovo ide ko ludo pa zato velika kolicina a dobro je I dan dva kasnije, staviti u sendvic, nasjeckati u salatu mogucnosti su zaista beskonacne)

 - Meso posoliti, ili vegetiti, I pokiseliti u jogurt najmanje pola sata. Ja takodjer dodam kurkumu u jogurt. Rezultat ce biti iznimno mekano meso. Jogurta koristiti koliko treba da prekrije meso.

- U posebnu posudu sjediniti: 250 gr mjesanog brasna (bijelo + crno u omjeru po vasoj zelji stim sto ce mu crno brasno dodati je ne sais quoi ), kasicica bibera, kasicica aleve paprika, kasicica soli, kasicica susenog bijelog luka, kasicica kurkume (turmeric).

 

Postupak:

 

POSTUPAK A: Piletinu necjediti uopste nego rukama vaditi po dva tri fileta (ja svoje sjecem na trakice ili jos manje komadice) I stavljati u brasno. Posudu sa brasnom po volji poklopiti pa je zestoko protresti da prekrije piletinu. Otresti svaki filet da se oslobdi viska brasna pa ga redati u zagrijanu tavu te prziti da dobiju boju sa jedne pa onda sa druge strane. Ja ih przim tek da dobiju bojicu a ostalo dovrsim u rerni. Tokom pecenja uredno redati u tepsiju i turiti u rernu na jedno 180C da se dopece. Ovako spremljena piletina je hrskava s’polja a iznutra jako socna. Obavezno sebi sakrijem par extra komadica ovako spremljene piletine jer SVE ode za tren oka. Onda se zasramim pa vratim na tanjir i pretvaram se da se nista nije desilo. La, la, la, la.

 

POSTUPAK B: U posudu sa brasnom usuti malo jogurta (moze se koristiti jogurt iz pilece marinade) te sve dobro pomjesati da se dobiju krpice ili grudvice od tijesta. Piletinu valjati u ovo tijesto i sve ostalo je isto. Ove ce se krpice stvoriti I u postupku A s’tim sto ce prvih par fileta biti glatki a ostali izgledati sve frgaviji I rusticniji. Ove vijuge u tijestu ustvari daju hrskavost i ekstra ukus piletini. La, la, ladida, la, la.  Dobar tek zelim!!!

 

PS ovo sam posluzila uz basmati rizu u koju sam takodjer dodala grasak I mrkvu. Od neki dan mi je ostalo bamije te sam I ovo dodala uz rizu. Predjelo nam je bila krem supa od krompira sa dosta mrkve I celera u njoj da napuni mali, gladni stomacic koji se umoran I gladan vratio iz skole.

02.09.2013.

Paging All Supermothers: The Next Bus to Insanitytown is About to Board

Nedostajao mi je blog i zaista mi je zao sto nisam redovnije (redovitije?) pisala. No, tu sam I mogu vam reci da sa promjenama koje ce zadesiti moj/nas zivot za koji dan pisacu…. jos rijedje.

 

Nakon teske odluke da ostavim siguran posao (citaj sigurna i redovna plata, mirovina, zdravstveno osiguranje, raznorazne povlastice) postala sam haus frau. Nakon sto me je konstantno razmisljanje o tome kako cemo placati racune popustilo, uspjela sam uzivati u ovome ljetu toliko da sam iznenadila samu sebe. Svaka majka zna da je najvazniji, najtezi, najzeznutiji posao – posao uzdizanja djece. Ponekad, precesto, I nezahvalna rabota. Ama, ko se sjeca svih promjenjenih pelena, obrisanih nosica, brisanja guze, kuhanja specijalnih ruckova, tetosenja, pitanja, mazenja, nosanja I neprospavanih noci. Da, samo mama I tata I niko vise. Ali, da insan razmislja ovako niko nikada nebi odlucio imati djecu. Prema tome, svaki dan sam se budila I rekla sama sebi dace ovo biti najbolji dan I nakon sto se izvucem iz kreveta svojski sam se prihvatala majcinskih duznosti.

 

I tako, gotovo devet mjeseci, za koje niti sama neznam gdje odose I kako brzo proletise kraj nas, prodjose u jednom treptaju oka. Ponovo mjerim sve u bebecim godinama pa kazem da sam bila u drugom stanju po odlasku sa posla, sada bih imala jednu malu bebicu. Ali, to nije slucaj.

 

Prije mjesec dana, tokom jednog iznenadnog rucka sa prijateljima, dobih ponudu da se ponovo vratim u svijet odraslih, barem vikendom, I prihvatim se novoga posla u mojoj staroj bolnici. Ovo je bila I previse dobra ponuda za mene te prihvatih bez razmisljanja. Samo sam pomislila kako je bolnica manje od pet minuta hoda od mene I niti jedan drugi razlog mi vise nije bio potreban. Takodjer prospekt pricanja sa ljudima koji pricaju “moj strucni jezik” me je totalno odusevio pa mi je i to bio veliki plus. Nisam jos pocela zvanicno raditi ali se definitivno vracam tamo do sredine septembra.

 

Onda prije dva dana stize me jedan sudbonosan poziv: dali zelim raditi za skolu koju takodjer pohadja moja mezimica. Nisam pristala, a kud cu majko mila I jedno I drugo, ali nakon dugog razmisljanja, pricanja sa direktorom skole, vaganja sa svih mogucih uglova, rekoh sudbonosno da sto je instantno penzionisalo moju personu mame koja je dostupna svima, svojoj familiji prevenstveno, 24/7/365, I postah ona koja radi, ne zeljena dva dana u sedmici vec, sedam dana u sedmici!

 

Znam sta mislite: I Bog se odmorio u nedjelju. Jacu se valjda odmoriti ovo do nedjelje ili iza nedjelje. Stvarno, sta me je spopalo da se odreknem casova plivanja sa djetetom, bastovanja po vaznama iza zgrade, bacanja badminton loptice pod pretenzijama da igramo tenis, za sedam radnih dana?????

 

Muz, za ovu priliku, nije upotrebio rijeci da mi dokaze da ja to mogu vec se posluzio drugim “jezikom” pa je rukom samo toboz otresao imaginarnu prasinu sa ramena u stilu “Srce, mozes ti sve.” A njegovo pitanje u najautohtonijem bosanskom je bilo “A sta ces nam kupiti od prve plate?”

 

   

07.07.2013.

Ramazan 2013

U zadnjih par godina ramazan, koji prati lunarni kalendar, pada u ljeto. A ljeto svake godine, cini mi se, sve je vise nemilosrdnije.

 

Za postace ljeto i post je ubitacna kombinacija ali mislim da je to i ultimativni ispit vjere i istrajnosti. Zapasta se u 4 ujutru a mrsi tek u 8:30 navecer. Mozda je ovo ipak test istrajnosti vise nego bilo cega. Ovo me takodjer podsjeca na pricu koju sam cula od logorasa iz Manjace i Betonirke da su oni koji su odrasli posteci lakse podnijeli glad od onih ljudi koji nikada nisu postili. Znaci, opet istrajnost.

 

Vec se dugo mislim sta spremati da covje lakse izdrzi duge dane posta i da se neskljoka skroz na skroz. A tek vecera! Sta jesti da nepuknes kao puno bure a da te vrati u zivot nakon iscrpljujuceg dana???

 

Ako iko ima ideja podijelite.

 

Dali ste mozda isplanirali ramazansku sofru od - do? Podjelite i to.

 

Bila bih posebno zahvalna da nam napisete kako su kod vas bilvaktile proticali ramazani...sta se tradicijonalno spremalo u vasim domovima, sta se radilo tokom ramazana.

 

!!!Ramazan mubarek olsun!!! Da vam Allah dz.s. ukabuli post i olaksa post u ovim dugim danima. Da nam ovo bude mjesec blagodati, smiraja, razumjevanja, ljubavi, I olaksanja.  Da svako nadje svoj komad neba, svoju malu bascu mira, da se osjeca zagrljenim, voljenim, potrebnim, vazecim.  Da nam Allah dz.s. poda iz svoje riznice ono sto je za nas najbolje i da nam olaksa iskusenja jer zaista smo slabi I nejaki naspram svega sto nam svijet okrutno baca pred nas. Amin, amin I po hiljadu puta amin.   

03.06.2013.

Prica o sladoledu, kriptonitu i neuspjeloj pljacki:

Ima nesto cudno sto natjera ljude da ukradu, slazu ili opljackaju (od) drugoga. Neznam sta je to sto ih natjera, mozda neimastina mozda onaj pogani gen tipa ćaća mu je isti bio pa i on je isti, ali ljudi bezbeli kradu i lazu i pljackaju.   

 

Eh, neki dan žega, ucicilo sunce mesčini +100,  a ja se vracam pijehe iz biblioteke odnosno knjiznice i dodjem na genijalnu ideju da navratim u prodavnicu i ukucane obradujem sa  sladoledom.  Znam kad se u kucu pojavim sa kesom punom sladoleda bicu heroj.  Ulazim u prodavnicu, saginjem se preko hladnjaka i pomno citam sva imena sladoleda plus malo se rashladjujem i odjednom vis’mene cujem “Halo!”  Dizem glavu i vidim mladica kako stoji kraj mene, da je blize stojao prekrsio bi sva pravila jal fizike da dva tijela nemogu okupirati isti prostor u isto vrijeme, i skontam da je haman pa nag.  Samo hlace ima koje vise jedno dvadeset centi ispod guzice mu.   Ja, u znaku protesta, i da dokazem mladom gospodinu koja sam faca, zavrcem rukave i pitam ga dali se znamo dok se ceskam po bradi ala Kum.



Najvise se kriminala desi tokom ljeta (a rjecica ‘naj’ se sastavljeno pise tokom citave godine vazda i bez iznimke).  Mjesavina vrucine i generalne neprijatnosti, a nedostatak adekvatne rashlade u vidu klime uredjaja, pretvara ljude u zvijeri (http://online.wsj.com/article/SB10001424052748703995104575389461974136120.html). Vrucina takodjer nije svugdje ista.  U dijelovima svijeta gdje je “suha vrucina” imamo sunce koje pece danju i hladnocu koja dolazi vec sa prvim znacima aksama i omogucava ljudima da se naspavaju tokom noci i normalno funkcionisu tokom dana. Ja gdje zivim imamo nesto sto je suprotno toj suhoj vrucini a to moze biti samo, jel, vlazna vrucina.  Vlaznost u zraku je tako velika da je skoro nemoguce disati zdravim ljudima a kamoli bolesnim.   Da je vazduh jos malo vlazniji komotno bi mogli biti ribe.  Jedna od najgorih osobina te vlazne vrucine jeste sto su noci takodjer vruce i vlazne.  Znaci, kuhas se danju a navece se krckas kao u Bosanskom Loncu.  Od prije dva dana pocele su nam ove grozne vrucine i opsta pomama se nazire ljudima na licu i jos gore, u ponasanju. 



Sedam godina sam radila posao koji me je odveo na dosta cudnih mjesta i priustio mi da se upoznam sa jos cudnijim ljudima, uglavnom kriminalcima.  Na samom pocetku imala sam menadzerku, jednu malu Dominikanku koja je bila visoka metar i zilet i zelja da poraste, veteran na nasem poslu i ona i suprug joj (koji mi je takodjer bio menadzer).  Ona je bila napadnuta par puta a on upucan u ruku dok su bili na smjeni.   Njen najbolji odnosno najiskreniji savjet nama zenskima je bio da u onom trenu ako nas neko napadne, i u slucaju da pocnemo paniciti, da udarimo napadaca pravac u “jaja” (njena direktna kvotacija).  “Samo se sjetite jaja” rekla bi svaki put kada bi se spremale ici na teren i jos bi dodala da joj njena visina omogucava smrtonosan direktan udarac u mosnjice. Mudre rijeci od mudre zene.   Da je muskarcima udarac u medjunozje ono sto je Supermenu kriptonit je stara novost ali nikad nije na odmet ponoviti. 

 

Momak je meni jos jednom rekao jedno glasno “Zdravo!” i pitao dali mu mogu kupiti jednu Koka Kolu jel on, jadan, nema para.  Ja, vec zavrnutih rukava i spremna da mu dodijelim dozu kriptonita , skontam da ispred mene stoji jedno nedoraslo dijete sa jednim parom nedoraslih…znate vec, nema tu neke misterije.   Nije proslo tri sekunde a izmedju nas se vec nasao uposlenik prodavnice koji je momcicu naredio da se lijepo ukloni iz radnje.  Ja sam u kesu natrpala  sladoleda i zaputila se kuci gdje sam bezbeli bila docekana kao heroj zbog donesenog sladoleda. 

Zamisljam sta bi bilo da me je momak susreo negdje na putu od prodavnice do kuce s’namjerom da me zaista opljacka.  Nosim tri poteske knjige i lizem sladoled.  Koliko je profitabilno opljackati osobu koja lize sladoled?


“Stani, daj mi sve sto imas!”


“Ali nemam nista.  Imam ove knjige iz biblioteke i pola pojeden sladoled.”


“Daj mi sladoled!”


“Ali…ja sam ga vec lizala.  Moj jezik je bio svud po ovome sladoledu.  Nisam lizala kornet.  Jeli i dalje maris za njega?”


“Avaj, ne.  To je odvratno.  Bljak! ”


Noviji postovi | Stariji postovi

Mala Tajna -  Veliko Blago
<< 03/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Old Age Musings:
"Alen Islamovic je Hemingvej!" mamina konstatacija o danasnjim stihoklepcima u poredjenju sa Islamovicem.


Posjetim:

Sevdah za Dusu
Mam x 2
Mama x 2
Mami x 2
Mamija x 2

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
123276

Powered by Blogger.ba